CABARES CABAREI
Tekst, režija i gluma Zijah A. Sokolović
životna komedija
res, rei (f.) stvar, stanje, okolnost, uzrok, imanje, dobro, državna vlast,
djelo, priroda, istina, posao, parnica, korist, interes
25 GODINA 1350 PREDSTAVA
Interkulttheater Wien 28.01.1993 – 28.01.2018
SLJG / Slovensko ljudsko gledališče CELJE , 08.01.2018
Maribor KOGL, 13.01.2018
KINO URANIA OSIJEK, 18.01.2018
CENTAR ZA KULTURU SARAJEVO, 20.01.2018
POZORIŠTE SLAVIJA BEOGRAD 26.01.2018
SNP / Srpsko Narodno Pozorište Novi Sad,29./30.01.2018
„…CABAres, CABArei govori o dezorijentiranosti modernog čovjeka koji je izgubio ideale i uopće vjeru u njih, a nije u stanju postati žilavi “mediokritet” koji, slijedeći samo goli nagon samoodržanja, uvijek odnosi pobjedu nad bilo kakvim duhovnim vrijednostima i intelektom. Ovu smrtno ozbiljnu problematiku Zijah A. Sokolović oblaže specifičnom vrstom crnog humora, koji funkcionira kao agresivno karikiranje čulnosti, kao nemoćna osveta uma nad tijelom…“
R.P. 30.03.1998 NAŠI DANI, Sarajevo
…Iako je autor to nazvao kabaretom, riječ je o posve ozbiljnoj stvari…I zato što je njegov komad zapravo nemilosrdno razgolićavanje života…
Berislav Cimerman 27.07.1999, JUTARNJI LIST, Zagreb
„…Medjutim, ovdje te verbalne gadarije gotovo stječu, s oproštenjem, filozofski kontekst, nedvosmisleno pokazujući tko smo i što smo u našoj današnjici dekoriranoj pomrčinom sve nepristojnijeg sunca. A najbitnije se pokazuje autorov komentar na račun sveopće životne bezrazložnosti i komentar prema njemu kojemu je, recimo, Sarteova “Mučnina” običan dječiji vrtić. Cjelokupna povijest i sadašnjost čovječanstva, odnosno životinjstva, sastavljena od besmislica – užasnih ratova, mržnja, nasilja, zla i gluposti, spajaju se sa intimama pojedinaca, s detaljima bračnog i obiteljskog života, s pojedinostima ljubavi i općih medjuodnosa. Životno iskustvo ispada ništa drugo nego besmislica, uvijek lišena izgleda za korisnu primjenu, a jedini ishod trajanja je odvratna starost izložena neposrednom fiziološkom i psihološkom rasapu i sve to izgovara, odnosno prikazuje jedna jedina osoba, Zijah A.Sokolović, istodobno komentar i žrtva tih bezizglednih neminovnosti. Svi ideali i sva ideološka obećanja sretne budućnosti kroz taj dalekozor dospijevaju u kantu za smeće, odnosno u wc školjku…“
Anatolij Kudrjavcev 10.08.1999 SLOBODNA DALMACIJA, Split
„…Zijah A.Sokolović govori i igra i vodi gledaoce od neukrotivog smijeha do ledene užasnutosti, poigrava se osjećajima i mišljenjem publike do ivice izdržljivosti, dok igrajući prepliće dvije velike, za svakog značajne teme, ljubav i smrt…“
Rapa Šuklju 31.03.1993 DNEVNIK, Ljubljana
„To su pravi slapovi sitnica života svakodnevnog, na koje gledaoci, prepoznajući ih iz svoje ložnice, uzvraćaju slapovima smeha. Ali, ta gomila znoja, semena i prljavih gaća svakodnevice nisu suština Zijahovog kabarea, oni su osnova na kojoj on gradi predstavu u kojoj malogradjanska svakodnevica postaje opšteljudska antropološka muka na temu borbe polova….a kada baca sve te muke na viši plan i razmišlja o životu, onda usporava kao običan čovek koji svojom mukom prerasta u neku vrstu mudraca, malog, ali ipak mudraca…“
Jovan Ćirilov 12.12.2002 BLIC, Beograd
ZLATNA KOLAJNA stručnog žirija I ZLATNA KOLAJNA žirija publike na XXVII Festivalu monodrame I pantomime Zemun 2002, Zlatna Liska Mostar 2005, Grand PRIX Bitola 2005…
Tekst CABAres, CABArei preveden na bugarski jezik “Brak i država”, premijerno izveden u Teatru “Aleko Konstandinov”, Sofija, Bugarska, 18.10.2005
Zijah A. Sokolović govori i igra sve moguće, majstorskom mimikom i potpunim vladanjem glasom vodi gledatelje od neukrotivog smeha do ledene užasnosti, poigrava se osećajima i mišljenjem publike do ivice izdržljivosti, dok igrajući prepliće dve velike, za svakog značajne teme, ljubav i smrt.
Njegove mimične, tjelesne i govorne varijacije i mimikrijske vragolije na temu institucije, kao što su država i brak, smiješno karikiranje morala, međusobnih bračnih odnosa, političke banalnosti, svakodnevnih nebuloza i opominjanje na njih, da ljudi žiive danas a ne sutra – sve je to od samog početka izazivalo salve smijeha, višekratne spontane aplauze, pronicanje u suštinu ideja i na kraju iskrene i sasvim zaslužene ovacije očarane publike, koja je poslije dva sata neprekidnog programa razmišljala kako je moguće tako dugo održati toliku glumačku koncentraciju i kondiciju…
Kako zapravo nazvati to, što je u nedjelju u prepunom i već danima rasprodanom salom odigrao za mnoge nesporni “kralj monodrame” Zijah A. Sokolović.